Porodice stradalih u autobusu u suzama: “Djeca su pitala: Tata, a gdje je mama?”
Dvorište Opće bolnice Slavonski Brod u ponedjeljak je bilo najtužnije mjesto u Hrvatskoj. Shrvani i uplakani ljudi koji su došli s Kosova, iz Njemačke, Austrije i Slovenije primali su informacije o najmilijima, stradalnicima u teškoj prometnoj nesreći na autocesti u nedjelju oko 6.20 sati.
Tijela desetero njih bila su na obdukciji na odjelu patologije, za dvoje se tijekom ponedjeljka još nije znao identitet, teže ozlijeđeni bili su na više bolničkih odjela, a njih 16 izlazilo je iz zgrade, grlilo se i plakalo s onima koji su ih došli posjetiti, oplakujući i one kojih više nema.
Upravo takvom susretu je svjedočio portal Jutarnji.hr. Sabri Rustemi stigao je iz Ljubljane. Njegov brat Sevdail je poginuo, Sevdailova supruga Minuše zadobila je prijelom ramena, a njihovi sinovi Andi (18) i Ardit (16), koji su prošli s lakšim ozljedama, ispričali su stricu kako je to izgledalo.
– Sjedili smo odmah iza vozača, na onom mjestu gdje sjedala gledaju jedna prema drugima, tako smo tata i ja sjedili okrenuti vozaču, ja sam bio do prozora, a majka i brat su sjedili nasuprot nas, između je bio stol. U trenutku sudara smo spavali. Čuo sam vriskove i galamu. Onda je sve stalo. Završio sam naslonjen na krov donje etaže autobusa. Vidio sam tatu mrtvog, nije davao znakove života. Brat ga je pokušao izvući, ali nije mog. Izvlačili smo one koje smo mogli, a većina je izašla sama kroz prozore – govori Andi koji je, poput svih ostalih, s obitelji putovao na godišnji odmor na Kosovo.
Zahvala Brođanima
Stric mu Sabri kroz suze je zahvalio svim Brođanima na gostoprimstvu i na pomoći, kaže da im skida kapu, jer ne može vjerovati koliku su ljudskost pokazali, od institucija do običnih ljudi, koji su mu na cesti prilazili i nudli prenoćište i sve što treba. To im neće, kaže, zaboraviti do kraja života.
U Arifu Kikaju, koji je stigao iz Peći s Kosova, emocije su podijeljene. Smrtno mu je stradala 37-godišnja kći Alinda Iprijaj. Plače dok govori o njoj. S njom je u autobusu bilo četvero njezine djece od petero koliko ih ima, a svi su prošli bez ozljeda. Kad ih spominje, među dva suzna oka pobjegne mu blagi osmijeh.
Zet mu, suprug njegove pokojne Alinde, Can Iprijaj, sjedi na betonskom zidiću i gleda u prazno.
– Radio sam deset godina u Rijeci, a još prije 30 godina sam otišao u Njemačku. Ja sam se vratio na Kosovo, a djeca, Alinda i još dva sina, ostali su u Stuttgartu. Ona je tamo radila kao medicinska sestra. Išla je k nama na godišnji odmor. Razmišljali su o avionskom letu do Prištine, ali su se ipak odlučili za autobus, da im bude jeftinije. Velika je to tragedija za nas – govori uplakani Arif, dodajući da će je pokopati na Kosovu
Djeca su u dobi od 14, 12, devet i sedam godina. Vidjeli su ih i čekaju trenutak kad će im osoblje bolnice dopustiti da ih preuzmu.
– Zet je bio kod njih. Pitali su ga: Tata, gdje je mama – kaže Arif pa opet zaplače. Planiraju djecu odvesti na Kosovo, a nakon nekoliko dana i nakon što tamo pokopaju njihovu majku, vratit će se u Njemačku.
Agron Halilaj stigao je iz Münchena. U autobusu su mu bili kći, 22-godišnja Flamenda, i nećakinja, kći njegove sestre, Ernisa Ragonaj. Obje su prošle samo s lakšim ozljedama. U njegovim su očima suze radosnice
– Planirali smo svi doći na godišnji odmor na Kosovo u srijedu, a njih dvije su odlučile krenuti ranije pa su zato išle na taj autobus. Moja kći se žalila na bolove u leđima, sve su snimili i zaključili da je u redu, ništa nije slomljeno, nećakinja je ozlijedila oči, ali sve će biti u redu – govori Agron.
Za nesreću mu je javila kći, kaže da je u tom trenutku bila u šoku i izgubljena. Sjedila je u gornjem dijelu autobusa. Lošije su prošli oni iz donjeg dijela. Emotivan mu je bio susret s kćeri i nećakinjom jutros u tri sata, čim je stigao. Samo čeka da se riješi bolnička i policijska dokumentacija pa će ih onda odvesti kući.
Oni koji su prošli bez ozljeda smješteni su u Pansion Antonio, koji kilometar dalje od bolnice. Vlasnik Anto Mijačević kaže da su ljudi bili prestrašeni i da nisu imali nikakvih posebnih zahtjeva. Tamo je smještena baka Marta Rosaj (72), ujedno najstarija putnica u busu te njezin unuk Viktor. Djed se dobro oporavlja u bolnici, a malenom je župan Danijel Marušić poklonio loptu, a premijer Andrej Plenković poslao mu je nogometni dres.
Strašni prizori
Ravnateljica gradskog Crvenog križa Mirjana Matanović osobno je pravila popise i spajala ozlijeđene s njihovim rođacima i rodbinom koja je prošla bez ozljeda.
– Obiteljima je jako važna informacija gdje su i kakvom stanju njihovi najbliži, zato smo bili call centar i davali te informacije. Već u nedjelju u poslijepodnevnim satima identificirali smo većinu i znali jesu li među ozlijeđenima, zdravi ili među poginulima – kaže ravnateljica Matanović.
Timovi Zavoda za hitnu medicinu i vatrogasci u ovakvim su slučajevima tihi heroji. Oni koji su intervenirali u nedjelju, u ponedjeljak su bili na zasluženim odmorima.
– To je bilo strašno vidjeti, jer su tijela poginulih osoba bila u stanju kakvo se često ne viđa u običnim prometnim nesrećama. Ukupno smo na intervenciji imali 11 vatrogasaca, koristili su sve što su mogli od opreme dok nije došla dizalica, tada je izvučena jedna smrtno stradala osoba koja je zaglavila ispod – rekao nam je zapovjednik JVP-a Ivana Vuleta, potvrđujući da je to bila jedna od najstrašnijih nesreća na brodskom području posljednjih godina. (novi.ba)
